Girolamo Savonarola
| Girolamo Savonarola | |
|---|---|
|
| |
| Informacije | |
| Rođenje | 21. septembar 1452.[1] Ferrara, Vojvodstvo Ferrara |
| Smrt | 23. maj 1503.[1] Firenca, Republika Firenca |
Girolamo Savonarola (* Ferrara, 21. septembar 1452. - † Firenca, 23. maj 1503.) bio je dominikanski fratar i kratkotrajni vladar Republike Firence od 1494. do 1498., kad je spaljen na lomači.[1]
Savonarola se proslavio vatrenim govorima protiv moralne korupcije koja je tad zahvatila vrhove katoličke crkve, osobito protiv svog glavnog neprijatelja Rodriga Borgie, ali i po spaljivanju knjiga i svih stvari (čak i renesansnih slika) koje je smatrao moralno izopačenim.[1]
Girolamo Savonarola dijete Niccola Savonarole i Elena Bonaccorsi, stupio je 1475. godine u dominikanski samostan San Domenico u Bologni,[1], namjeravajući studirati medicinu. Teološke studije završio je u Ferrari nakon tog je 1481. poslan u samostan San Marco u Firencu[1] gdje je postao profesor i lektor Svetog pisma. Savonarola je bio zastupnik više teza o religiji i crkvi, koje je znao vatreno prenositi u svojim propovjedima - tako da je uzburkao ondašnju javnost u Srednjoj Italiji. Njegove najpoznatije teze bile su; besplatno opravdanje kroz vjeru u Krista, papini oprosti su bez vrijednosti, Papa nema pravo na nikakvu supremaciju, ključevi nisu dani Svetom Petru već crkvi, papa je antikrist, papina ekskomunikacija je bez vrijednosti, te da je ispovijed kod svećenika nepotrebna.
Za vrijeme Prvog talijanskog rata, na čelu Republike Firence bio je neodlučni i nesposobni Piero de' Medici koji se za invazije francuskog kralja Karla VIII. 1494. na Republiku toliko smušeno ponašao i povlađivao Karlu VIII. , da je to nakraju dovelo do pobune stanovništva koji su ga optužili za izdaju i istjerali iz grada. Uspostavljena je republikanska i demokratska vlada kojoj je na čelo stao Savonarola. On je uspio zavesti firentince svojim vatrenim govorima i obećanjima da će od Firence napraviti Božji grad. Firentinci su za njegove kratkotrajne vlasti prestali nositi raskošna odijela žarkih boja, a mnoge žene su otišle u časne sestre. Po gradu su česte bile lomače, na kojima su se palili predmeti taštine i luksuza; perike, parfemi, slike i drevni rukopisi.[1]Savonarola je 1496. u Katedrali Santa Maria del Fiore održao propovjed u kojoj je osudio moralnu pokvarenost pape Aleksandra Borgie, pozvavši ljude da napuste Rim, moderni Babilon, na koga će se uskoro izliti Božji gnjev. Dio njegova govora glasio je: "Bježite iz Rima, jer Babilon znači zbrka, a Rim je pobrkao cijelo pismo, pobrkao je sve zablude, sve je pobrkao. bježite dakle iz Rima i pokajte se.".
.
Savonarolin pad počeo je krajem 1497. kad ga je ekskomunicirao papa Aleksandar VI..[1] Te iste godine, Savonarola je krenuo u neuspjeli pohod na Pisu, skupi ratni pohod, koji je doveo je do nestašice hrane u Republici. Opće siromaštvo i nekoliko izoliranih slučajeva kuge, naveli su narod (koji ga je dotad bezgranično podržavao) da ga optuži za sve nevolje, vlast je preuzela revolucionarna vlada, a Savonarola je odveden pred inkvizicijski sud. Sud je čitao njegove "zablude" i zatražio od njega da ih porekne, Savonarola se nije htio odreći tog učenja, osuđen je na smrt, i zatim javno spaljen 23. maja 1503 sa svoja dva najbliža suradnika, a njegov pepeo bačen u obližnju rijeku Arno.[1]
Martin Luther smatrao je Savonarolu pretečom reformacije. Kolika je u to vrijeme bila pokvarenost Rimske crkve svjedoči i izjava firetinskog političara Machiavellia (1469-1527), koji je izjavio: "Jedna od dviju stvari mora doći na Rimsku crkvu, ili potpuna propast, ili vrlo teška kazna".
- Lauro Martines: Fire in the City: Savonarola and the Struggle for the Soul of Renaissance Florence (2006) , ISBN 0-224-07252-8
- Pasquale Villari: Life and Times of Gioralamo Savanarola
